Četiri ručka

Birtić zapanjujuće nadahnuto istražuje misterij nesklada ljubavi i simpatije. Malo voljeni muškarac i silno voljena žena kakvu priroda rijetko stvori, a mašta tek nešto češće, krstare od istinske bliskosti do najobičnije sebičnosti. Četiri ručka su prekrasan slap introspektivnih vrhunaca i refleksija na trenutak koji živimo. Ispovijed pisana bez fige u džepu čita se u dahu, a odgonetavanje tajne nesklada autor prepušta čitateljici, čitatelju. – Miki Manojlović * Rukopis Tomislava Birtića neodoljivo podsjeća na suvremenu verziju bildungsromana. Ta zrelost i odrastanje pripovijeda se kroz reminiscencije prilikom četiri ručka. Osobno iskustvo pretvara se u esej o stanju vremena, a jedini mogući izlaz iz društvenih i intimnih zapretenosti jest putovanje u samoga sebe... I po tome je ovaj roman, na suvremen način, kako didaktičan, tako i autoironičan. - Ozren Prohić * On je jako uvjeren kako je zaljubljen u nju, ona je uvjerena da nije zaljubljena u njega. Novinar svojim žudnjama tepa da su ljubav, pristupačno-nedostupna scenska diva svojima tepa da nisu i proglašava celibat. Četiri ručka su emocionalni roller coaster, dirljiva priča o samoći i samoći udvoje. – Ivan Salečić